"Hvala ti, Gospodaru, na prefinjenosti i blagosti kojom si opisan jos od Ezela,a koju ne uskracujes ni nakon naseg postojanja. Na Tvoju dobrotu mi uzvracamo drskoscu, grijesenjem, nepokornoscu.
Svojim losim osobinama se udaljavamo i ne zasluzujemo Blizinu Uzvisenog Koji prasta, a Ti dalje ostajes sa nama. Nakon cjelokupnog znanja o nama, pokrivas nase mahane pred ljudima, te nas ljudi vole i postuju, a samo kad bi jednu nasu mahanu otkrio ljudima, oni bi se razbjezali od nas, a Ti i dalje ostajes i Tvoja su vrata sirom otvorena svim ljudima. Kucas na nasa srca i dozivas svoga roba:
“O, robe moj, kad god Mi dodjes, bilo nocu ili danju, primit cu te. Ako Mi se priblizis za pedalj - priblizit cu ti se za lakat, a ako se ti priblizis za lakat - Ja cu tebi za hvat. Podjes li Mi hodajuci – ja cu tebi trceci.
Kad bi me sreo sa grijesima koliko i zemlja, ne pripisujuci mi druga, doci cu ti sa oprostom koliko i zemlja.
Kad bi ti grijesi dospjeli do nebesa, a zatrazis oprost, oprostit cu ti. Pa ko je plemenitiji i darezljiviji od Mene?
Ko Mi krene, ususret mu stizem izdaleka, a ko od Mene okrene ledja, dozivam ga iz blizine.
Ko napusti zlo radi Mene, dobit ce mnogo i vise od toga.
Ko zeli Moje zadovoljstvo, ja cu zeljeti ono sto on hoce.
Ko se oslanja na Moju moc i snagu, zeljezo ce mu postati mehkim.
Sijelim sa onima koji Me spominju, zahvalnim povecavam, pokorni su pocasceni, a grijesnicima prema Meni ne dozvoljavam da gube nadu u moju milost.
Ako mi se pokaju, pa Ja sam njihov Voljeni, a ako se ne pokaju, njihov sam Lijecnik.
Stavljam robove svoje na iskusenja kako bi ih ocistio od negativnosti.
Ko Mi dadne prednost nad svim, dat cu mu prednost nad svim.
Kod mene se dobro djelo nagradjuje deseterostruko, do sedamsto puta i vise od toga, a lose je kao jedno, a ko se za njega pokaje, oprostit cu mu.
Na vasim neznatnim dobrim djelima sam zahvalan, a vasa mnogobrojna poskliznuca i grijesenja oprastam.
Moja milost prednjaci mojoj srdzbi, blagost zamjerki, oprost kazni.
Milostiviji sam prema robovima od majke prema djetetu.
O, covjece, zar cu te stvoriti a da ti ne osiguram potrebno, zar cu te uvesti u Kucu, a da te ne pocastim. Ne brini se za ono sto ti je osigurano. Dovoljno ti je neznanja da se oslanjas na ono sto ti je u rukama, a ne na ono sto je kod Mene.
O, covjece, grijeh koji prouzrokuje poniznost prema Meni, drazi mi je od pokornosti koja ce te uciniti uobrazenim i oholim. Drazi Mi je jecaj grijesnika dok me doziva da mu oprostim od slavljenja umisljenog”.
http://www.sulejmanbugari.com/govor/hutbe/tevba/
